EMOCIJE
Kako prepoznati i razumeti svoje emocije u svetu gde moraš biti "jak"?
Nekad mi se čini da živimo u svetu gde je najvažnije kako izgledaš spolja. Osmeh na licu, vedar glas, reči koje hrabre druge – to su očekivanja.
Ali šta se dešava kada si ti taj koji treba da bude ohrabren? Šta kada osećaš da se iznutra raspadaš, dok spolja pokazuješ snagu?
Razumem te. Razumem taj osećaj težine, samoće i potrebu da izgledaš kao stena dok se tvoj svet ruši iznutra. Znam koliko je teško priznati sebi, a kamoli drugima, da se boriš sa sopstvenim emocijama. Nažalost, ovo je realnost mnogih.
Svet u kojem ne smeš biti slab
Od malena nas uče da budemo jaki. “Ne plači”, “Ne cmizdri”, “Budi hrabar”. U svetu u kojem živimo, slabost se često posmatra kao mana. Ljudi očekuju da budeš produktivan, nasmejan, da sve držiš pod kontrolom. A šta ako ti to ne možeš? Šta ako si umoran, povređen ili prosto izgubljen?
Nažalost, naučili su nas da skrivamo većinu emocija. Naučili su nas da ćutimo jer, realno, svet nije uvek blagonaklon prema onima koji pokazuju svoje slabosti.
Postoje ljudi koji će jedva dočekati tvoju ranjivost pretvore u oružje protiv tebe. I onda? Onda nosiš svoj teret sam, jer ti se čini da je to jedini način.
Puls Duše
Borba sa samim sobom
Bilo je dana kada sam se osećala kao da me sve pritisak – obaveze, očekivanja, ljudi. Ujutru ustanem iscrpljena, ali osmeh je tu.
Ljudi kažu: “Kako si uvek tako pozitivna?” A ti samo klimneš glavom i nastaviš dalje. Samo ti znaš da te iznutra nešto steže, da jedva dišeš od tog pritiska.
Sećam se trenutak kada bih, nakon celog dana pretvaranja, došla kući i jednostavno se raspala. Sela bih na pod, pustila suze i dozvolila sebi da osetim sve ono što sam potiskivala.
Bilo mi je potrebno. Jer niko nije znao kroz šta prolazim, niti je iko pitao.
Puls Duše
Kako prepoznati emocije koje te pritiskaju?
U svakodnevnoj buci i haosu, emocije često guramo u stranu.
Ipak, one su tu i čekaju pravi trenutak da isplivaju.
Pre nego što se desi taj trenutak kada eksplodiramo, možemo ih prepoznati i razumeti.
Evo kako ja delim svoje emocije:
Tuga
ona ti ne da da dišeš, ali te tera da se smeješ
Tuga nije uvek plakanje. Nekad je to ona težina u grudima koja te prati danima. Možda ti se ne plače, ali osećaš pritisak.
Osmehneš se ljudima, ali čim ostaneš sam, taj osmeh nestane. Tuga je tiha, ali uporna.
Prepoznala sam je kada bih satima buljila u tačku i osjećala da mi se ništa ne radi. Ako osećaš to – dozvoli sebi da je osetiš.
Tuga želi da je priznaš.
BES
kojI te zaslepi, ali krije nešto dublje
Bes je često maska. Kad vičeš, kad te sve iritira, to je samo površina. Ispod se često krije povrede, osećaj nepravde ili neshvaćenosti.
Sećam se kako sam se jednom izgalamila na prijatelja zbog nečega banalnog.
A zapravo sam bila povređena jer mi nije pružio podršku kada mi je potrebno.
Bes je glasan , ali njegov uzrok je tih. Pitaj se: “Šta me stvarno boli?”
Radost
ona koja dođe tiho, ali je retko primećujemo
Radost nije uvek skakanje od sreće.
Nekad je to onaj trenutak kada se srce malo zagreje. Kad vidiš lepu scenu na ulici, kad popiješ prvu jutarnju kafu ili kad te neko zagrli baš kad ti treba.
Naučila sam da radost nije uvek velika i spektakularna. Često je u malim stvarima koje prođu neopaženo.
Prepoznaj je i zadrži što duže.
Strah
onaj koji te parališe, ali ga kriješ iza kontrole
Strah ume da se sakrije iza preterane kontrole.
Kad ti sve mora biti savršeno, kad se bojiš da pustiš stvari da idu svojim tokom – to je strah. Strah od greške, od neuspeha, od odbacivanja.
Prepoznala sam ga u sebi kada sam imala osećaj da sve držim pod kontrolom, a ipak sam se iznutra raspadala.
Strah ti šapuće: “Šta ako…?” Ali ti si jači od njega.
Zbunjenost
ona koja te ostavi bez reči
Zbunjenost je možda najteža za prepoznati.
To je onaj osećaj kada ne znaš šta osećaš. Kada si istovremeno i tužan i ljut, srećan i uplašen.
Kad te emocije preplave, a ti ne znaš odakle da počneš. Prepoznala sam je kada sam htela sve da pobegnem – od ljudi, obaveza, pa čak i od svojih misli.
Ako osećaš ovo, znaj da je u redu ne znati. Zastani. Sve će se razjasniti.
Puls Duše
Kako se povezati sa svojim emocijama
Kada ih jednom prepoznaš, sledeći korak je povezivanje.
Nazovi emociju pravim imenom
- Kad sam tužna, kažem sebi: “Tu sam tužna.” Kad sam ljuta: “Ljuta sam.” Ne krijem je iza rečenica poput: “Ma, dobro sam.” Iskrenost prema sebi je ključ.
Razmisli odakle dolaze
- Emocije nisu slučajne. Svaka ima uzrok. Kada sam zbunjena, pitam se: “Šta me zapravo muči?” Kada sam ljuta: “Koji deo mene je povređen?” Razumevanje uzroka ti daje moć.
Nemoj ih potiskivati
- Emocije koje potiskujemo postaju teret. Ako ti se plače, plači. Ako ti se viče, nađi način da izbaciš to iz sebe. Emocije su tu da ih osećaš, ne da ih ignorišeš.
Prihvati ih
- Nema loših emocija. Ima samo onih koje su neprijatne. I one su deo tebe. Kada ih prihvatiš, one gube snagu da te kontrolišu.
Puls Duše
Šta raditi kada emocije preuzmu kontrolu?
Kada te emocije preplave
Kada te emocije preplave, kada osećaš da ne možeš više i da se sve u tebi ruši, najvažnije je da ne bežiš od njih . Znam, najlakše je potisnuti ih, zatrpati se obavezama ili skrolovati telefon dok se ne otupiš. Ali emocije koje ignorišeš ne nestaju – one se gomilaju, čekaju, i onda te sustignu kad najmanje očekuješ.
- Zato zastani.
- Zatvori oči.
- Duboko udahni.
- Pitaj sebe: “Šta osećam? Šta mi ovo govori?”
Prepoznaj i prihvati emocije
- Dopusti sebi da osetiš ono što nosiš – bez osuđivanja, bez straha.
- Ako ti se plače, plači.
- Ako si ljut/a, pronađi siguran način da izbaciš tu energiju – šetaj, trči, udari jastuk
- Ako osećaš tugu, znaj da je to samo podsetnik da su ti neke stvari bile važne.
- Nemoj se plašiti svojih emocija, jer one su tu s razlogom.
Pronađi način da se povežeš sa sobom
I najvažnije – potraži način da se povežeš sa sobom. Nekad je to razgovor sa nekim kome veruješ, nekad papir i olovka, nekad trenutak tišine.
Šta god da izabereš, znaš da je to korak ka tome da razumeš sebe, a kada razumeš sebe – lakše ćeš pronaći snagu da nastaviš dalje.
Puls Duše
Jesam li naučila sve?
Nisam. Još uvek učim kako da prepoznam i razumem svoje emocije. Još uvek imam da mi je teško da se suočim sa sobom. Ali sada znam da je u redu osećati sve – i tugu, i ljutnju, i zbunjenost. Sve su to delovi mene.
Ako se i ti osećaš tako, znaš da nisi sam/a. Svi mi vodimo svoju borbu, čak i oni koji deluju savršeno. Najvažnije je da naučiš kako da razumeš i prihvatiš sebe. Jer, veruj mi, u tome je prava snaga.
Na kraju dana, tvoje emocije su tvoje, i one te čine onim što jesi. I to je sasvim u redu.